agrotèhničkī | prid. 〈G agrotèhničkōg(a); ž. agrotèhničkā, s. agrotèhničkō〉 koji se odnosi na agrotehniku |
agrotèhnika | im. ž. 〈G agrotèhnikē, DL agrotèhnici〉 skup tehničkih sredstava koja se primjenjuju u poljodjelstvu |
àgrum | im. m. 〈G àgruma; mn. N àgrumi, G ȁgrūmā〉 bot. 1. 〈mn.〉 kiselkasto voće bogato vitaminom C 2. voćka podrijetlom iz tropskih i suptropskih krajeva s kiselkastim plodovima |
ȁh | |
àhā | usk. 1. izriče likovanje i zluradost [Aha, uhvatili smo te!] 2. izriče iznenadno shvaćanje čega [Aha, sad mi je jasno!] |
AIDS | |
ȁj | |
àjme | |
àkācija | im. ž. 〈G àkācijē; mn. N àkācije, G àkācījā〉 bot. grmolika ili drvenasta biljka podrijetlom iz tropskih i suptropskih krajeva trnovitih listova i mahunasta ploda |
akadèmija | im. ž. 〈G akadèmijē; mn. N akadèmije, G akadèmījā〉 1. najviša znanstvena ustanova u državi koja okuplja istaknute intelektualce, znanstvenike i umjetnike [Hrvatska ~ znanosti i umjetnosti] 2. visoka ili viša stručna ili umjetnička škola [glazbena ~; pomorska ~; vojna ~] 3. svečana priredba u povodu kakva važnoga događaja |
akadèmik | im. m. 〈N akadèmika, V akadèmiče; mn. N akadèmici, G akadèmīkā〉 član središnje državne ustanove koja okuplja istaknute intelektualce, znanstvenike i umjetnike |
akadèmkinja | im. ž. 〈G akadèmkinjē; mn. N akadèmkinje, G akadèmkīnjā〉 članica središnje državne ustanove koja okuplja istaknute intelektualce, znanstvenike i umjetnike |
akàdemskī | prid. 〈G akàdemskōg(a); ž. akàdemskā, s. akàdemskō〉 koji se odnosi na visoko obrazovanje ili znanost [akademska četvrt; ~ građanin] |
akcelerácija | im. ž. 〈G akcelerácijē〉 v. ubrzanje |
akcelerácījskī | prid. 〈G akcelerácījskōg(a); ž. akcelerácījskā, s. akcelerácījskō〉 koji se odnosi na akceleraciju |
akcelèrātor | im. m. 〈G akcelèrātora, I akcelèrātorom; mn. N akcelèrātori, G akcelèrātōrā〉 tehn. uređaj za povećanje kinetičke energije električno nabijenih čestica |
àkcenatskī | prid. 〈G àkcenatskōg(a); ž. àkcenatskā, s. àkcenatskō〉 v. naglasni |
àkcent | im. m. 〈G àkcenta; mn. N àkcenti, G àkcenātā〉 v. naglasak |
akcentírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. akcèntīrām, 3. l. mn. akcentírajū, imp. akcèntīrāj, aor. akcentírah, imperf. akcèntīrāh, prid. r. akcentírao, prid. t. akcèntīrān〉 1. v. naglasiti 2. v. naglašavati 3. v. istaknuti 4. v. isticati |
àkcija | im. ž. 〈G àkcijē; mn. N àkcije, G ȁkcījā〉 1. djelovanje usmjereno brzomu postizanju kakva cilja [~ zaustavljanja korupcije; gospodarska ~; politička ~] 2. hrabro i važno djelo, veliki posao kojega se tko prihvatio [~ zaustavljanja korupcije] 3. sniženje cijena 4. v. dionica ♦ stupiti u akciju početi odlučno djelovati |
àkcījskī | prid. 〈G àkcījskōg(a); ž. àkcījskā, s. àkcījskō〉 koji se odnosi na akciju [~ film; ~ plan; akcijske cijene] |
ȁkciōnī | prid. → akcijski |
àkna | im. ž. 〈G àknē; mn. N àkne, G áknā/àknī〉 1. razg. gnojni prišt na koži prouzročen upalom žlijezda lojnica 2. 〈mn.〉 med. bolest u kojoj dolazi do pojava gnojnih prištića, najčešće na koži lica, po prsnome košu, leđima i ramenima, prouzročena upalom žlijezda lojnica |
àko | vez. 1. uvodi stvarnu pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako pitaju za nas, recite im da se jave.]; sin. li, ( ukoliko), u slučaju da v. pod slučaj 2. uvodi moguću pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Posudit ću ti knjigu ~ obećaš da ćeš je pročitati.]; sin. li, pod uvjetom / uz uvjet da v. pod uvjet, ( ukoliko) ◇ ~... i 1. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako je i umoran, doći će na sastanak.]; sin. bez obzira na to što v. pod obzir, iako, ( mada), makar, premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što 2. uvodi nestvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako je i umoran, došao bi.; Pa ~ i dođe, prekasno je.]; sin. da... i v. pod da 3. uvodi moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako bi i bio umoran, došao bi na sastanak.]; sin. kad... i v. pod kad 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Ako je i umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. makar… ipak v. pod makar, iako… ipak v. pod iako, premda (i)… ipak v. pod premda 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mogućim dopusnim rečenicama [Ako bi i bio umoran, ipak bi došao na sastanak.]; sin. kad... i... ipak v. pod kad, makar... ipak v. pod makar, premda... ipak v. pod premda |
àkord | im. m. 〈G àkorda; mn. N àkordi, G àkorādā/àkōrdā〉 glazb. istodobno zvučanje triju ili više tonova različite visine; sin. (suzvuk) |
akreditácija | im. ž. 〈G akreditácijē; mn. N akreditácije, G akreditácījā〉 1. 〈jd.〉 pravo da se što učini ili čemu nazoči [~ novinara; ~ sudionika natjecanja] 2. kartica koja označuje da tko ima pravo čemu nazočiti |
akreditírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. akredìtīrām, 3. l. mn. akreditírajū, imp. akredìtīrāj, aor. akreditírah, imperf. akredìtīrāh, prid. r. akreditírao, prid. t. akredìtīrān〉 1. v. ovlastiti 2. v. ovlašćivati |
akrobácija | im. ž. 〈G akrobácijē; mn. N akrobácije, G akrobácījā〉 vježba koja zahtijeva tjelesnu vještinu i hrabrost [cirkuska ~; gimnastička ~; letačka ~] |
akròbat | im. m. 〈G akròbata, V ȁkrobate; mn. N akròbati, G akròbātā〉 osoba koja se bavi izvođenjem akrobacija [cirkuski ~; sajamski ~; ulični ~] |
akrobàtika | im. ž. 〈G akrobàtikē, DL akrobàtici〉 ukupnost znanja i vještina u izvođenju akrobacija [plesna ~; ritmička ~] |
akròbatkinja | im. ž. 〈G akròbatkinjē; mn. N akròbatkinje, G akròbatkīnjā〉 žena koja se bavi izvođenjem akrobacija |
akròbatskī | prid. 〈G akròbatskōg(a); ž. akròbatskā, s. akròbatskō〉 koji se odnosi na akrobate i akrobaciju [akrobatska vještina; ~ skok; ~ let] |
akrònīm | im. m. 〈G akroníma; mn. N akroními, G akronímā〉 v. pokrata |
akròpola | im. ž. 〈G akròpolē; mn. N akròpole, G akròpōlā〉 grad., pov. utvrđeni i povišeni dio antičkoga grada s hramovima i državnim zgradama [atenska ~] |
ȁkrostih | im. m. 〈G ȁkrostiha; mn. N ȁkrostisi, G ȁkrostīhā〉 knjiž. pjesma u kojoj početna slova stihova tvore riječ ili poruku |
aksìōm | im. m. 〈G aksióma; mn. N aksiómi, G aksiómā〉 temeljna početna tvrdnja koja se ne dokazuje i iz koje se izvode ostale tvrdnje |
aktìnīdija | im. ž. 〈G aktìnīdijē; mn. N aktìnīdije, G aktìnīdījā〉 v. kivika |
àktīv | im. m. 〈G aktíva; mn. N aktívi, G aktívā〉 skupina ljudi povezana zajedničkom aktivnošću [~ učitelja] |
ȁktīv | im. m. 〈G ȁktīva〉 gram. glagolsko stanje kojim se izriče radnja koju vrši subjekt, radno glagolsko stanje; ant. pasiv |
àktīvan | |
aktivírānje | im. s. 〈G aktivírānja; mn. N aktivírānja, G aktivírānjā〉 1. v. pokretanje 2. činjenje da što počne djelovati |
aktivírati | |
aktìvist | im. m. 〈G aktìvista, V aktìvistu; mn. N aktìvisti, G aktìvīstā〉 osoba koja javno djeluje u promicanju određenih ideja |
aktìvistica | im. ž. 〈G aktìvisticē; mn. N aktìvistice, G aktìvistīcā〉 žena koja javno djeluje u promicanju određenih ideja |
aktìvističin | prid. 〈G aktìvističina; ž. aktìvističina, s. aktìvističino〉 koji pripada aktivistici |
àktīvnī | prid. 〈G àktīvnōg(a); ž. àktīvnā, s. àktīvnō〉 1. koji je u stalnoj službi, koji nije u mirovini [~ časnik]; sin. djelatni; ant. umirovljeni 2. gram. koji izriče da tko ili što vrši radnju [~ oblik]; sin. radni; ant. pasivni, trpni |
aktívnōst | im. ž. 〈G aktívnosti, I aktívnošću/aktívnosti; mn. N aktívnosti, G aktívnōstī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je aktivan [~ na satu]; ant. neaktivnost, pasivnost 2. stanje u kojemu se što zbiva [gospodarska ~; politička ~]; sin. djelovanje 3. fiz. 〈jd.〉 jakost radioaktivnoga izvora, mjeri se bekerelima; sin. (intenzitet) ◇ slobodna ~ organizirano bavljenje glazbom, sportom, učenjem jezika itd. |
ȁktuālan | prid. 〈G ȁktuālna; odr. ȁktuālnī, G ȁktuālnōg(a); ž. ȁktuālna, s. ȁktuālno; komp. aktuàlnijī〉 koji se zbiva u sadašnjemu trenutku i koji je sad na snazi [aktualni prvak; aktualno pitanje] |