agrotèhničkī

prid. G agrotèhničkōg(a); ž. agrotèhničkā, s. agrotèhničkō koji se odnosi na agrotehniku

agrotèhnika

im. ž. G agrotèhnikē, DL agrotèhnici skup tehničkih sredstava koja se primjenjuju u poljodjelstvu

àgrum

im. m. G àgruma; mn. N àgrumi, G ȁgrūmā bot. 1. mn. kiselkasto voće bogato vitaminom C 2. voćka podrijetlom iz tropskih i suptropskih krajeva s kiselkastim plodovima

ȁh

usk. 1. izriče divljenje [Ah, kako je lijepa!]; sin. a, au, eh, joj, oh, uh 2. izriče negodovanje [Ah, što je to grozno!]; sin. eh, oh, uf, uh 3. izriče mirenje s čim [Ah, takav ti je život!]; sin. eh, oh 4. izriče čežnju [Ah, da mi je biti s njim!]; sin. eh, oh, uh

àhā

usk. 1. izriče likovanje i zluradost [Aha, uhvatili smo te!] 2. izriče iznenadno shvaćanje čega [Aha, sad mi je jasno!]

AIDS

G AIDS-a v. kopnica, sida

ȁj

usk. služi za dozivanje [Aj, dođi k nama!]; sin. e, ej, hej, o, oj

àjme

usk. pokr. v. eh, jao, joj

àkācija

im. ž. G àkācijē; mn. N àkācije, G àkācījā bot. grmolika ili drvenasta biljka podrijetlom iz tropskih i suptropskih krajeva trnovitih listova i mahunasta ploda

akadèmija

im. ž. G akadèmijē; mn. N akadèmije, G akadèmījā 1. najviša znanstvena ustanova u državi koja okuplja istaknute intelektualce, znanstvenike i umjetnike [Hrvatska ~ znanosti i umjetnosti] 2. visoka ili viša stručna ili umjetnička škola [glazbena ~; pomorska ~; vojna ~] 3. svečana priredba u povodu kakva važnoga događaja

akadèmik

im. m. N akadèmika, V akadèmiče; mn. N akadèmici, G akadèmīkā član središnje državne ustanove koja okuplja istaknute intelektualce, znanstvenike i umjetnike

akadèmkinja

im. ž. G akadèmkinjē; mn. N akadèmkinje, G akadèmkīnjā članica središnje državne ustanove koja okuplja istaknute intelektualce, znanstvenike i umjetnike

akàdemskī

prid. G akàdemskōg(a); ž. akàdemskā, s. akàdemskō koji se odnosi na visoko obrazovanje ili znanost [akademska četvrt; ~ građanin]

akcelerácija

im. ž. G akcelerácijē v. ubrzanje

akcelerácījskī

prid. G akcelerácījskōg(a); ž. akcelerácījskā, s. akcelerácījskō koji se odnosi na akceleraciju

akcelèrātor

im. m. G akcelèrātora, I akcelèrātorom; mn. N akcelèrātori, G akcelèrātōrā tehn. uređaj za povećanje kinetičke energije električno nabijenih čestica

àkcenatskī

prid. G àkcenatskōg(a); ž. àkcenatskā, s. àkcenatskō v. naglasni

àkcent

im. m. G àkcenta; mn. N àkcenti, G àkcenātā v. naglasak

akcentírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. akcèntīrām, 3. l. mn. akcentírajū, imp. akcèntīrāj, aor. akcentírah, imperf. akcèntīrāh, prid. r. akcentírao, prid. t. akcèntīrān 1. v. naglasiti 2. v. naglašavati 3. v. istaknuti 4. v. isticati

àkcija

im. ž. G àkcijē; mn. N àkcije, G ȁkcījā 1. djelovanje usmjereno brzomu postizanju kakva cilja [~ zaustavljanja korupcije; gospodarska ~; politička ~] 2. hrabro i važno djelo, veliki posao kojega se tko prihvatio [~ zaustavljanja korupcije] 3. sniženje cijena 4. v. dionica ♦ stupiti u akciju početi odlučno djelovati

àkcījskī

prid. G àkcījskōg(a); ž. àkcījskā, s. àkcījskō koji se odnosi na akciju [~ film; ~ plan; akcijske cijene]

ȁkciōnī

prid. akcijski

àkna

im. ž. G àknē; mn. N àkne, G áknā/àknī 1. razg. gnojni prišt na koži prouzročen upalom žlijezda lojnica 2. mn. med. bolest u kojoj dolazi do pojava gnojnih prištića, najčešće na koži lica, po prsnome košu, leđima i ramenima, prouzročena upalom žlijezda lojnica

àko

vez. 1. uvodi stvarnu pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako pitaju za nas, recite im da se jave.]; sin. li, ( ukoliko), u slučaju da v. pod slučaj 2. uvodi moguću pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Posudit ću ti knjigu ~ obećaš da ćeš je pročitati.]; sin. li, pod uvjetom / uz uvjet da v. pod uvjet, ( ukoliko)  ~... i 1. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako je i umoran, doći će na sastanak.]; sin. bez obzira na to što v. pod obzir, iako, ( mada), makar, premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što 2. uvodi nestvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako je i umoran, došao bi.; Pa ~ i dođe, prekasno je.]; sin. da... i v. pod da 3. uvodi moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Ako bi i bio umoran, došao bi na sastanak.]; sin. kad... i v. pod kad 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Ako je i umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. makar… ipak v. pod makar, iako… ipak v. pod iako, premda (i)… ipak v. pod premda 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mogućim dopusnim rečenicama [Ako bi i bio umoran, ipak bi došao na sastanak.]; sin. kad... i... ipak v. pod kad, makar... ipak v. pod makar, premda... ipak v. pod premda

àkord

im. m. G àkorda; mn. N àkordi, G àkorādā/àkōrdā glazb. istodobno zvučanje triju ili više tonova različite visine; sin. (suzvuk)

akreditácija

im. ž. G akreditácijē; mn. N akreditácije, G akreditácījā 1. jd. pravo da se što učini ili čemu nazoči [~ novinara; ~ sudionika natjecanja] 2. kartica koja označuje da tko ima pravo čemu nazočiti

akreditírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. akredìtīrām, 3. l. mn. akreditírajū, imp. akredìtīrāj, aor. akreditírah, imperf. akredìtīrāh, prid. r. akreditírao, prid. t. akredìtīrān 1. v. ovlastiti 2. v. ovlašćivati

akrobácija

im. ž. G akrobácijē; mn. N akrobácije, G akrobácījā vježba koja zahtijeva tjelesnu vještinu i hrabrost [cirkuska ~; gimnastička ~; letačka ~]

akròbat

im. m. G akròbata, V ȁkrobate; mn. N akròbati, G akròbātā osoba koja se bavi izvođenjem akrobacija [cirkuski ~; sajamski ~; ulični ~]

akrobàtika

im. ž. G akrobàtikē, DL akrobàtici ukupnost znanja i vještina u izvođenju akrobacija [plesna ~; ritmička ~]

akròbatkinja

im. ž. G akròbatkinjē; mn. N akròbatkinje, G akròbatkīnjā žena koja se bavi izvođenjem akrobacija

akròbatskī

prid. G akròbatskōg(a); ž. akròbatskā, s. akròbatskō koji se odnosi na akrobate i akrobaciju [akrobatska vještina; ~ skok; ~ let]

akrònīm

im. m. G akroníma; mn. N akroními, G akronímā v. pokrata

akròpola

im. ž. G akròpolē; mn. N akròpole, G akròpōlā grad., pov. utvrđeni i povišeni dio antičkoga grada s hramovima i državnim zgradama [atenska ~]

ȁkrostih

im. m. G ȁkrostiha; mn. N ȁkrostisi, G ȁkrostīhā knjiž. pjesma u kojoj početna slova stihova tvore riječ ili poruku

aksìōm

im. m. G aksióma; mn. N aksiómi, G aksiómā temeljna početna tvrdnja koja se ne dokazuje i iz koje se izvode ostale tvrdnje

aktìnīdija

im. ž. G aktìnīdijē; mn. N aktìnīdije, G aktìnīdījā v. kivika

àktīv

im. m. G aktíva; mn. N aktívi, G aktívā skupina ljudi povezana zajedničkom aktivnošću [~ učitelja]

ȁktīv

im. m. G ȁktīva gram. glagolsko stanje kojim se izriče radnja koju vrši subjekt, radno glagolsko stanje; ant. pasiv

àktīvan

prid. G àktīvna; odr. àktīvnī, G àktīvnōg(a); ž. àktīvna, s. àktīvno; komp. aktìvnijī koji djeluje, koji što čini, radi ili stvara [politički ~]; sin. djelatan; ant. neaktivan, nedjelatan, pasivan

aktivírānje

im. s. G aktivírānja; mn. N aktivírānja, G aktivírānjā 1. v. pokretanje 2. činjenje da što počne djelovati

aktivírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. aktìvīrām, 3. l. mn. aktivírajū, imp. aktìvīrāj, aor. aktivírah, imperf. aktìvīrāh, prid. r. aktivírao, prid. t. aktìvīrān 1. v. pokrenuti 2. v. pokretati 3. učiniti/činiti da što počne djelovati [~ bombu]

aktìvist

im. m. G aktìvista, V aktìvistu; mn. N aktìvisti, G aktìvīstā osoba koja javno djeluje u promicanju određenih ideja

aktìvistica

im. ž. G aktìvisticē; mn. N aktìvistice, G aktìvistīcā žena koja javno djeluje u promicanju određenih ideja

aktìvističin

prid. G aktìvističina; ž. aktìvističina, s. aktìvističino koji pripada aktivistici

àktīvnī

prid. G àktīvnōg(a); ž. àktīvnā, s. àktīvnō 1. koji je u stalnoj službi, koji nije u mirovini [~ časnik]; sin. djelatni; ant. umirovljeni 2. gram. koji izriče da tko ili što vrši radnju [~ oblik]; sin. radni; ant. pasivni, trpni

aktívnōst

im. ž. G aktívnosti, I aktívnošću/aktívnosti; mn. N aktívnosti, G aktívnōstī 1. jd. osobina onoga koji je aktivan [~ na satu]; ant. neaktivnost, pasivnost 2. stanje u kojemu se što zbiva [gospodarska ~; politička ~]; sin. djelovanje 3. fiz. jd. jakost radioaktivnoga izvora, mjeri se bekerelima; sin. (intenzitet)  slobodna ~ organizirano bavljenje glazbom, sportom, učenjem jezika itd.

ȁktuālan

prid. G ȁktuālna; odr. ȁktuālnī, G ȁktuālnōg(a); ž. ȁktuālna, s. ȁktuālno; komp. aktuàlnijī koji se zbiva u sadašnjemu trenutku i koji je sad na snazi [aktualni prvak; aktualno pitanje]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga